9. gardijska brigada Vukovi

9. gardijska brigada „Vukovi“ službeno je ustrojena 1. studenoga 1992. godine, proizašavši iz postrojbi koje su već 1991. i 1992. godine branile područje Like. Jezgru su pritom činile 118. i 133. brigada Hrvatske vojske (HV), uz dodatak dragovoljaca iz drugih dijelova Hrvatske. Izvorno vođena pod nazivom 6. gardijska brigada, nakon tjedan dana dobila je svoju konačnu brojčanu oznaku. Prvi zapovjednik brigade bio je general-bojnik Mirko Norac. Već u siječnju 1993. godine brigada je sudjelovala u operaciji Maslenica, tijekom koje je pod svoj nadzor stavila prostor Rovanjska – Jasenice – Tulove grede. Za svoje zasluge u ovoj operaciji, oklopna bojna brigade dobila je pohvalu od generala Janka Bobetka. U narednom razdoblju postrojba je bila uključena u svakodnevne borbe duž crte bojišnice između Gospića i Otočca. Odlučujuća akcija uslijedila je 9. rujna 1993. godine tijekom operacije Medački džep. Zajedno s dijelovima 133. brigade i specijalnim postrojbama Ministarstva unutarnjih poslova, 9. gardijska brigada je kao glavna napadna snaga probila neprijateljske položaje u dubini od oko sedam kilometara kako bi otklonila neposrednu prijetnju Gospiću. Dana 5. ožujka 1994. godine brigada je uspješno intervenirala kod Ljubova, nakon što su neprijateljske snage zauzele strateški važan odašiljač. Intervencijom 9. gardijske brigade neprijatelj je uz velike gubitke bio prisiljen na povlačenje. Dana 9. ožujka 1995. godine 84. gardijska bojna integrirana je u strukturu brigade kao 2. pješačka bojna. Ova postrojba osiguravala je Velebit i u srpnju 1995. godine sudjelovala u operaciji Ljeto-95, za što je primila pisanu pohvalu predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. Tijekom operacije Oluja u kolovozu 1995. godine, brigada je 4. kolovoza krenula u napad u smjeru Ličkog Osika i Bunića. U narednim danima oslobodila je Krbavsko polje, Udbinu i Donji Lapac, gdje je 7. kolovoza izbila na državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Ostali dijelovi brigade djelovali su na području Gračaca te napredovali u smjeru Srba i kanjona Une. Nakon rata brigada je sudjelovala u osiguravanju državne granice, kao i krajem 1995. godine te u godinama koje su uslijedile u zaštiti poluotoka Prevlake. Tijekom svog postojanja u Domovinskom ratu brigada je izgubila 56 pripadnika, dok ih je 160 ranjeno.