1. domobranska bojna Pula

1. domobranska bojna Pula ustrojena je 30. travnja 1992. godine zapovijedi hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana te naknadnom provedbenom zapovijedi Ministarstva obrane od 2. svibnja 1992. godine. Ustrojavanje je provedeno u zgradi bivšeg Ureda za obranu (Forum 13, Pula) u prostorijama nekadašnje Teritorijalne obrane. Bojna se većim dijelom popunjavala vojnim obveznicima iz bivše općine Pula (Pula, Ližnjan, Medulin, Vodnjan, Marčana, Barban) te iz Rovinja, Pazina, Labina i Lupoglava. Njezina prvotna zadaća sastojala se od intervencije u slučaju napada na Pulu i okolicu, borbe protiv diverzantskih i terorističkih skupina te zaštite važnih objekata. Na zapovijed zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić, utemeljenu na planu uporabe domobranskih postrojbi od 9. listopada 1993. godine, bojna je kao prva domobranska postrojba iz Istarske županije upućena na bojišnicu. Dana 17. listopada 1993. godine 1. satnija preuzela je obranu dijela bojišnice kod Ramljana na području ličkog ratišta, a kasnije su je zamijenile 2. i 3. satnija; 4. satnija i dijelovi postrojbe za potporu nisu bili angažirani. Postrojba je bila izložena gotovo svakodnevnoj pješačkoj paljbi, a 2. satnija dodatno oko dva tjedna topničkom granatiranju. Zadaća je bila odlučna obrana sela Ramljani, uz izviđanje, izgradnju promatračkih i zaštitnih položaja te zaklona. Bojna je većim dijelom bila smještena u vojarni Ramljani, zajedno sa Samostalnom domobranskom satnijom sastavljenom od prognanih domobrana iz Korenice. Uspostavila je kiruršku sanitetsku postaju i ljekarnu, kojima su značajno upravljali dr. Orijano Bulić te liječnici dr. Staša Stemberga i dr. Fabio Božac. Zapovjednik je bio natporučnik Boris Ružić, zamjenici Vladimir Rojnić i Anton Borina, a časnici za IPD dr. Nevio Šetić i Boris Ušić. Kao zapovjednici satnija navode se Željko Vorić, Đildo Pliško i Vazmoslav Pereša, te nadalje Stevko Mirković, Ljupčo Taškovski, Franko Pepoli i Janko Mošnja. Postrojba je demobilizirana 2. svibnja 1994. godine, dok je jedna interventna satnija ostala spremna za djelovanje. Nije bilo poginulih niti ranjenih od pješačke vatre, kao ni slučajeva dezerterstva. O bojni su izvještavali „Glas Istre“ i „Hrvatski vojnik“. Odlikovanja su dodijelili predsjednik, načelnik Glavnog stožera i zapovjedništvo 133. brigade. Postrojba je rasformirana 1999. godine u sklopu preustroja Hrvatske vojske.