8. lakojurišna brigada VP

8. lakojurišna brigada Vojne policije Hrvatske vojske formalno je osnovana 7. rujna 1991. godine, međutim njezino stvarno kadrovsko i organizacijsko ustrojavanje uslijedilo je tek od kraja 1992. i tijekom 1993. godine. Pozadina toga bila su iskustva iz borbenih djelovanja 1992. godine u kojima je sudjelovala Vojna policija; iz toga se pojavila potreba za stvaranjem specijalizirane postrojbe za brze i učinkovite intervencije na cijelom području Republike Hrvatske. Kao uzor poslužila je struktura američkih rendžerskih brigada te brigada talijanskih karabinjera. U ožujku 1993. prvih 35 pripadnika Vojne policije preuzelo je vojarnu Monumenti u Puli, koja je postala sjedište brigade i činila jezgru za daljnji kadrovski rast. Dana 13. travnja 1993. organizacijska struktura brigade službeno je prihvaćena i potpisana; do rujna 1993. svi organizacijski dijelovi brigade bili su ustrojeni i razvijeni. Zapovjedništvo su činili Andrija Fiamengo (logistika, prethodno 66. bVP), satnik Zdravko Antolković kao zapovjednik vojarne (prethodno zapovjednik 70. bojne VP), pukovnik Ivan Rašić kao zapovjednik brigade (prethodno zapovjednik 1. bojne 1. gardijske brigade) te pukovnik Marijan Mužinić kao načelnik stožera. Od listopada 1993. brigada je preuzela borbene zadaće na prvoj crti obrane u području odgovornosti Zbornog područja Karlovac. Zbog operativnih potreba na južnom bojištu, 6. siječnja 1994. premještena je u Slano i Dubrovnik te podređena Južnom bojištu. Tijekom 1994. godine brigada je uključena u novoosnovani 1. hrvatski gardijski zbor. Postrojba je bila opremljena lakim oklopnim vozilima i topništvom srednjeg kalibra, raspolagala je vlastitom sposobnošću zračnog transporta te je bila predviđena za brze obuhvatne pokrete, presijecanje komunikacijskih pravaca kao i brzo zauzimanje područja u taktičkoj dubini. Tijekom Domovinskog rata poginula su tri pripadnika 8. lakojurišne brigade Vojne policije.