3. satnija "Zogaduri" 1. domobranske bojne Pula

3. satnija "Zogaduri" bila je satnija 1. domobranske bojne Pula, domobranske postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske, koja je ustrojena 30. travnja 1992. godine po zapovijedi hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana te odgovarajućom odlukom Ministarstva obrane. Bojna je formirana u prostorijama bivšeg Ureda za obranu u Puli (Forum 13) i sastojala se većinom od vojnih obveznika s područja bivše općine Pula, uključujući Ližnjan, Medulin, Vodnjan, Marčanu i Barban, kao i iz Rovinja, Pazina, Labina i Lupoglava. Izvorna zadaća bojne sastojala se u pripravnosti za intervenciju u slučaju napada na Pulu i okolicu te u borbi protiv diverzantskih i terorističkih skupina. Dana 17. listopada 1993. godine bojna je, kao prva domobranska postrojba iz Istarske županije, premještena na bojišnicu na području Ličkog bojišta, gdje je s 1. satnijom najprije preuzela dio obrambene crte kod sela Ramljani. Kasnije su 2. i naposljetku 3. satnija zamijenile te položaje i dodatno preuzele nove obrambene sektore. 3. satnija bila je pritom, kao i cijela bojna, pod zapovjedništvom bojnika, natporučnika Borisa Ružića, dok se kao zapovjednici 3. satnije poimence navode Vazmoslav Pereša i Ljupčo Taškovski. Satnija je svoj nadimak "Zogaduri" (istarski izraz za "kartaše") dobila prema razonodi pretežno seoskih vojnika koji su u stankama između borbi igrali briškulu i trešetu s talijanskim igraćim kartama. Autor tog naziva bio je književnik Denis Kontošić. Oznaka postrojbe prikazivala je grb grada Pule s igraćom kartom ("as od kupa") i istarskom bukaletom s grozdom, a otisnuta je u oko 150 primjeraka u Vodnjanu. Općenito se za bojnu Pula ističe da unatoč neprijateljskoj pješačkoj paljbi nije imala poginulih ni ranjenih pripadnika. 1. domobranska bojna Pula demobilizirana je 2. svibnja 1994. godine, a uslijed preustroja Hrvatske vojske konačno je rasformirana 13. srpnja 1999. godine.