4. gardijska brigada "Pauci" HV

4. gardijska brigada, nakon rata poznata i kao „Pauci“, osnovana je 28. travnja 1991. godine, usred priprema za ustrojavanje ZNG-a (Zbor narodne garde) i neposredno nakon početka agresije na Republiku Hrvatsku. Jezgru postrojbe činilo je 130 pripadnika policije koji su došli iz Nastavnog središta za specijalne postrojbe MUP-a PJP Kumrovec. Dana 30. svibnja 1991. godine stigli su u Split, najprije u hotel Split, a zatim u hotel Resnik. Većina ljudi potjecala je iz Livna, Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. U Resniku je ustrojena 1. bojna, kojom je zapovijedao Gento Međugorac uz Ivana Zelića kao zamjenika. Prva satnija pod zapovjedništvom Ilka Pavlovića nosila je naziv „Druga“, druga pod zapovjedništvom Joška Macana zvala se „Prva“, a treća pod zapovjedništvom Marija Udiljaka kasnije je formirana od dragovoljaca iz Kaštela. Dijelovi postrojbe otišli su u lipnju 1991. godine kao pojačanje u Imotski, Vrliku, Sinj, Metković i Dubrovnik kako bi ondje ustrojili daljnje postrojbe. Prvi ratni zapovjednici i suosnivači bili su Ivo Jelić i Mladen Bujas. Brigada je svoje borbene zadaće provodila pod geslom „In hoc signo vinces“. Prva borbena zadaća bila je u srpnju 1991. godine, uspješno oslobađanje Kruševa. Uslijedile su obrambene i oslobodilačke operacije kod Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika i Vodica, kao i oslobađanje Dubrovnika i njegova zaleđa u akcijama „Tigar“ i „Vlaštica“. Nakon toga postrojba je preustrojena u gardijsku brigadu i sudjelovala je u operaciji Maslenica. Uslijedile su akcije „Zima '94“, „Dinara“, „Livanjsko polje“, „Skok-1“ i „Skok-2“, „Ljeto '95“, operacija Oluja, operacija Maestral te naposljetku operacija „Južni potez“. U potonjoj je 9. listopada 1995. godine u Podrašnici kod Mrkonjić Grada poginuo tenkovski zapovjednik general Andrija Matijaš Pauk, po kojem je brigada od tada nazvana „Pauci“. Ministar obrane Gojko Šušak nazvao je 4. gardijsku brigadu jedinom „udarnom“ brigadom među sedam gardijskih brigada Hrvatske vojske. Postrojba je obuhvaćala tri pješačke bojne, oklopno-mehaniziranu bojnu, izvidničku satniju, satniju veze, logističku satniju i samohodni protuoklopni raketni divizion; njezin znak raspoznavanja bila je crvena beretka. U ratnim operacijama poginulo je 196 pripadnika brigade, četvorica se vode kao nestali, 1600 ih je ranjeno; ukupno je kroz postrojbu prošlo oko sedam tisuća gardista. Kao ratni zapovjednici navode se general Ivo Jelić, general Mirko Šundov i general Damir Krstičević, a kao mirnodopski zapovjednici Ante Kotromanović, Zvonko Asanović i Blaž Beretin.