3. bojna 4. gardijske brigade - SPLIT

3. pješačka bojna 4. gardijske brigade osnovana je 1. lipnja 1991. godine u Imotskom. Bila je dio 4. gardijske brigade, koja je utemeljena 28. travnja 1991. godine u sklopu priprema za Zbor narodne garde (ZNG). Brigada se izvorno sastojala od 130 mladih policajaca iz nastavnog središta Kumrovec, koji su 30. svibnja 1991. godine stigli u Split, a čiji je personalni sastav većinom potjecao iz Livna, Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. U prosincu 1991. godine 3. bojna 4. gardijske brigade bila je raspoređena na području Imotica – Topolo kako bi sudjelovala u obrani južnog hrvatskog bojišta. Prethodno su već tri samostalna voda brigade od sredine listopada 1991. godine ojačala obranu Dubrovnika na Srđu i u Mokošici. Početkom 1992. godine jedna od bojni brigade držala je položaje na Bistrini, dok su druge postrojbe bile stacionirane u Metkoviću ili na području Posedarja. U daljnjem tijeku rata 4. gardijska brigada bila je ključno uključena u oslobađanje dubrovačkog zaleđa sve do granice kod Prevlake krajem lipnja 1992. godine. Tijekom operacije Ljeto ’95 brigada je napredovala u smjeru Bosanskog Grahova te je zajedno sa 7. gardijskom brigadom osigurala šire područje. U sljedećoj operaciji Oluja brigada je zajedno sa 7. gardijskom brigadom prodrla u Knin te je nakon kratke stanke nastavila borbena djelovanja u smjeru hrvatske državne granice. Tijekom operacije Južni potez 9. listopada 1995. godine, u kojoj su protivničke snage u potpunosti razbijene, poginuo je general Andrija Matijaš Pauk, središnji simbol brigade. Ukupno je 4. gardijska brigada tijekom Domovinskog rata zabilježila 194 poginula, pet nestalih te 1600 ranjenih ili na drugi način stradalih pripadnika. Postrojba, čiji je znak u jesen 1991. godine u Splitu dizajnirala Denka Marinković, bila je jedan od glavnih stupova hrvatske obrane na dalmatinskom području i šire.