1. bojna 116. brigade – Metković

1. bojna bila je dio 116. brigade HV-a pod nazivom „Neretvanski gusari“, koja je osnovana 17. studenoga 1991. u Metkoviću odlukom hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška. Bojna je bila stacionirana u samom Metkoviću, dok su ostale bojne brigade bile ustrojene u Opuzenu (2. bojna), Pločama (3. bojna), Novim Selima (4. bojna, „Otrićka“) te kasnije, od 6. lipnja 1992., u Blacama (Stolačka bojna). Prethodnica brigade, a time i jezgra kasnije strukture bojne, bila je „A“ satnija ZNG-a u Metkoviću, koja je već 2. lipnja 1991. formirana kao prva borbena postrojba na jugu Hrvatske i kao prva organizirana postrojba iz doline Neretve suprotstavila se napredovanju jugoslavenskih snaga. Iz te jezgre tijekom daljnjeg tijeka rata nastalo je nekoliko pričuvnih satnija i bojni u regiji, koje su naposljetku objedinjene u novoosnovanu 116. brigadu. Prvi ratni zapovjednik 116. brigade bio je Nedjeljko Obradović (17. studenoga 1991. – 28. svibnja 1992.), kojeg su naslijedili Ivan Beneta (28. svibnja 1992. – 23. ožujka 1993.) i Joško Dragović (23. ožujka 1993. – 2. siječnja 1999.). Posebno vodstvo, imenovano isključivo za 1. bojnu, u izvorima se ne spominje. Regija oko Metkovića i Opuzena bila je 1991.–1992. opetovano bombardirana iz zraka i topništvom JNA. Brigada, kojoj je pripadala 1. bojna, sudjelovala je u obrani južnohrvatskog primorja kao i u bitci za Stolove 10. travnja 1992., koja se smatra prekretnicom u obrani doline Neretve; u njoj su sudjelovali i dijelovi 4. brigade ZNG-a, 114. i 113. brigade HV-a. Nakon toga, postrojbe 116. brigade sudjelovale su u oslobađanju dubrovačkog zaleđa, obale kod Dubrovnika i Konavala. Kroz cijelu 116. brigadu prošlo je ukupno 6409 branitelja, od kojih je 65 poginulo, a nekoliko stotina je ranjeno ili oboljelo. Specifična raščlamba tih gubitaka po bojnama u izvorima ne postoji. Brigada je kasnije preustrojena u 116. domobransku pukovniju i nakon Daytonskog sporazuma demobilizirana; 2011. godine odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog.