1. bojna 111. brigade ZNG-a "A bojna" Rijeka

111. brigada Zbora narodne garde (ZNG), kasnije Hrvatske vojske (HV), osnovana je 2. srpnja 1991. godine u Rijeci. Njezin je korijen ležao u strukturi policijskog bataljuna koji je djelovao u ilegali i prije službenog osnutka. Brigada se popunjavala borcima iz Rijeke, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, Istre te otoka Krka, Cresa i Lošinja. Takozvana „A-bojna“ ustrojena je krajem kolovoza 1991. godine kao aktivna komponenta i razvila se u središnju udarnu snagu postrojbe. Ukupno je 9.000 boraca služilo u brigadi, pri čemu je 53 vojnika poginulo, a 282 su ranjena. Prva akcija odvijala se tijekom Desetodnevnog rata u Sloveniji, kada su dijelovi Krčkog bataljuna osiguravali Zračnu luku Rijeka kako bi spriječili zračni desant. U daljnjem tijeku 1991. godine brigada je premještena na ličko bojište. Ondje su postrojbe oslobodile mjesta Brlog i Drenov Klanac, probile opsadu Otočca i osigurale strateški važnu prometnicu Karlovac–Brinje–Senj. U obrani skladišta goriva Ramljane od srpskih paravojnih postrojbi („Beli orlovi“), kao i u borbama za Čanak i Lipice, brigada je postigla uspjehe. Dana 13. studenoga 1991. godine poginuli su Kristijan Ladavac, Nebojša Đikić, Zlatko Filić i Bruno Prpić. Na prijelazu iz 1991. u 1992. godinu došlo je do teških borbi kod Glavaca. Dana 1. siječnja 1992. godine, u tenkovskom napadu na smještaj krčke postrojbe, poginuli su Boris Mršić i Milan Nedić. Zapovjednik bojne Ante Čakarun spasio je u toj fazi ranjenog Fuada Kočića transportiravši ga četiri kilometra pod paljbom. Nakon primirja od 3. siječnja 1992. godine, brigada je u srpnju 1992. djelomično demobilizirana i nastavila djelovati kao Taktička grupa (TG-111). U tom je obliku postrojba ratovala u Posavini kod Bosanskog Broda i Orašja, gdje je pridonijela oslobađanju sela Vidovice i Kopanica. Nakon preustroja u nastavnu postrojbu, brigada je sudjelovala u operaciji „Medački džep“ kod Gospića. Tijekom operacije „Oluja“ u kolovozu 1995. godine, 111. brigada sudjelovala je u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovine, Barleta, Vrebca i Mogorića. Pri zauzimanju strateške kote „Zubar“ poginulo je još šest vojnika. Brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog. Nakon rata postrojba je preimenovana u 638. pješačku brigadu.