Sanitet 101. brigade - Zagreb

Sanitet 101. brigade ZNG-a/HV-a

Od samog osnutka brigade u rujnu 1991. sanitetska je komponenta bila prisutna na svakoj razini ustroja – od Zapovjedništva brigade, preko bojni, pa sve do pojedinih satnija, gdje je djelovala kao sanitetski vod ili sanitetska desetina.

Ljudstvo i ustroj

Svaka bojna raspolagala je vlastitom sanitetskom desetinom pod vodstvom liječnika, dok je na razini cijele brigade sanitetsku službu koordinirao načelnik saniteta – tu su dužnost tijekom rata obnašali dr. Marijan Cerovec i dr. Drinko Baličević.
Liječnički kadar bojni i satnija činili su, između ostalih: dr. Goran Vujić, dr. Josip Žmire, dr. Branko Milinković, dr. Josip Hat, dr. Karlo Obrovac, dr. Tomislav Luetić, dr. Valter Nutrizio, dr. Tomo Malenica, dr. Milorad Čeko, dr. Bari Šita, dr. Robert Trotić, dr. Ante Lekić, dr. Ante Misir i dr. Željko Guštin. Budući da je nedostajalo liječnika opće prakse, tu su prazninu djelomično popunila i dvojica stomatologa – dr. Tomo Malenica i dr. Milorad Čeko – koji su preuzeli zapovijedanje sanitetskim desetinama 1. i 3. bojne.

Gdje je sanitet djelovao

Na bojištu oko Novske i uz Kupu tijekom 1991. sanitet je bio raspoređen, među ostalim, kod Pisarovine i u Lovačkom domu u Lasinji; ranjenici su s desne obale Kupe prebacivani unatoč stalnoj topničkoj vatri.
Kasnije, na istočnoslavonskom bojištu (studeni 1991. – lipanj 1992.), sanitetske su postrojbe bile smještene u Domu zdravlja u Vladislavcima, u školskoj zgradi u Čepinu, u Ivanovcu, a u selu Vuka djelovala je brigadna ambulanta. Upravo je ovdje, pod žestokom vatrom, sanitet 1. bojne pod vodstvom dr. Gorana Vujića izvlačio ranjene i poginule s crte bojišnice između Paulin Dvora i Vladislavaca.
Osim vojnika, sanitetsko je osoblje na više mjesta pružalo osnovnu medicinsku skrb i civilima koji su ostali u ratom zahvaćenim selima.

Materijalna oskudica

Sanitet je tijekom cijelog rata trpio od kroničnog manjka opreme – nedostajala su vozila, nosila i educirani bolničari, pa se posezalo i za improvizacijom, poput korištenja izvađenih vrata kao provizornih nosila. Materijal se dopunjavao iz brigadnog skladišta i Logističke baze ZP-a Zagreb; od tri mobilizirana sanitetska vozila, dva su ustupljena od strane Psihijatrijske bolnice Jankomir. U veljači 1992. brigadu je obišao i tim Glavnog sanitetskog stožera HV-a, koji je predvodio prof. dr. sc. Zdravko Brzović.

Rezultati rada

Unatoč oskudici, rad saniteta ocijenjen je uspješnim: nijedan teško ranjeni pripadnik brigade nije preminuo od zadobivenih rana, a broj trajnih invaliditeta sveden je na najmanju moguću mjeru. Sanitetska je stanica brigade zbrinula i 72 oboljela pripadnika, dok su ozbiljniji slučajevi upućivani na daljnje liječenje u bolnice u Sisku i Zagrebu.

Znak

Uz opći znak brigade, sanitetska je služba imala i vlastito prepoznatljivo obilježje – znak saniteta.