BARANJA 135. brigada – Osijek

1. Kako je nastala potreba za postrojbom: pad Baranje (srpanj – rujan 1991.)

• Baranja je izdvojena cjelina na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske. Po popisu iz 1991. ondje je živjelo nešto više od 54.000 ljudi — 42 % Hrvata, 26 % Srba i 17 % Mađara. Upravo je ta izmiješanost bila meta plana etničkog čišćenja.
• 3. srpnja 1991. — snage 36. mehanizirane brigade 12. novosadskog korpusa JNA prešle su Batinski most i ušle na teritorij Republike Hrvatske. Do 10. srpnja u Baranju je ušlo stotinjak tenkova, transportera i kamiona sa srbijanskim pričuvnicima, pod izlikom vojne vježbe.
• Hrvatska strana ondje je imala stotinjak aktivnih policajaca, mobilizacijom naraslih na tristotinjak — manje ljudi nego što je JNA dovezla oklopnih vozila. Više od polovice policajaca srpske nacionalnosti otišlo je na bolovanje ili izbjegavalo službu.
• 13. kolovoza 1991. — na ulazu u Beli Manastir iz zasjede su ubijeni policajci Zoran Sinanović i Marjan Kuzman; istoga dana kod Švajcarnice pogiba Vidoja Marić iz Specijalne jedinice policije Osijek.
• 21. kolovoza pala je Policijska postaja Beli Manastir, 22. kolovoza Darda. Posljednje mjesto koje je pružalo organizirani otpor bilo je Bilje, koje je držala Biljska satnija 106. brigade (više od 80 dragovoljaca, zapovjednik Vladimir Velki) — sve do 3. rujna 1991., kada je palo nakon sveopćeg napada uz potporu tenkova i zrakoplovstva. U borbama za Bilje poginulo je 12 branitelja, devetorica su nestala.
• Padom Bilja Baranja je bila okupirana u cijelosti. Od baranjskih naselja neokupirana su ostala samo dva, oba na lijevoj obali Drave nasuprot Osijeku: Podravlje i Tvrđavica. S baranjskog je područja prognano više od 25.000 ljudi.

2. Samostalni bataljun Baranja (26. kolovoza 1991.)

• Prognani Baranjci nisu ostali samo izbjeglice. Smjestivši obitelji u progonstvu, već su se 26. kolovoza 1991. u Osijeku organizirali i ustrojili Samostalni bataljun Baranja — postrojbu koja se u sjećanju veterana naziva i Prvim baranjskim bataljunom.
• Zapovjedništvo je preuzeo pričuvni poručnik Stipan Šašlin. U istom je razdoblju za civilni dio poslova ustrojen Krizni štab Republike Hrvatske za Baranju, koji je vodio vladin povjerenik Marko Kvesić.
• Bataljun je odmah preuzeo položaje u Podravlju i Tvrđavici — sjevernu stranu obrane Osijeka, okrenutu prema izgubljenoj Baranji.
• Uslijedila su još dva baranjska bataljuna: Baranjsko-međimurski (Čakovec, 21. rujna 1991., zapovjednik pričuvni satnik Josip Bartolić) i treći, ustrojen u Marijancima 31. listopada 1991. pod zapovjedništvom pričuvnog satnika Dragana Šimića.

3. Ustroj 135. brigade (kraj listopada 1991.)

• Krajem listopada 1991. zapovjeđeno je ustrojavanje 135. brigade Hrvatske vojske „R“ — oznaka „R“ označava pričuvni sastav. U narodu je ostala poznata kao Baranjska brigada, jer su je ponajviše činili prognani Baranjci.
• Za zapovjednika je, po zapovijedi zapovjednika 1. operativne zone Osijek brigadira Karla Gorinšeka, postavljen bojnik Mile Vukičević.
• Samostalni bataljun Baranja postao je 1. bojna brigade, a Šašlin je ostao na njezinu čelu; kasnije je bio i načelnik stožera brigade.
• Kako je Šašlin objasnio na obilježavanju 2024., prerastanje u brigadu bila je posljedica brojnosti: „Ubrzo je postrojba prerasla u 135. baranjsku brigadu jer smo imali više od 1.000 pripadnika u bataljunu.“

4. Obrana sjeverne crte Osijeka

• Nakon pada Vukovara 18. studenoga 1991. i gubitka sela južno i istočno od grada, Osijek se našao u teškom poluokruženju. Mostobran preko Drave uz sjeverni rub grada sveo se do sredine prosinca na uski pojas oko Podravlja i Tvrđavice.
• Držanje te crte bila je temeljna zadaća 135. brigade. Sjeverna crta obrane Osijeka nakon toga se nije mijenjala sve do mirne reintegracije 1998.
• Uz brigadu su na tom području djelovale 106. osječka i 107. valpovačka brigada te pripadnici MUP-a. Prognani baranjski policajci nastavili su služiti organizirani u ratnu IV. policijsku postaju — jednu od rijetkih, ako ne i jedinu postaju temeljne policije koja je cijeli Domovinski rat provela u rovovima.

5. „Đavolja greda“ — akcija Kopački rit (prosinac 1991.)

• Kao odgovor na prijetnju gradu, hrvatske su snage prešle Dravu i napale neprijateljsko uporište Đavolja greda u Kopačkom ritu. Akcija je pokrenuta 16. prosinca 1991., u prvom naletu nije uspjela, nastavljena je 18. prosinca i tada uspješno dovršena.
• Sastav Taktičke grupe: uz 135. brigadu, dijelovi 106. i 160. brigade, Policijske postaje Beli Manastir, SJP PU Osijek, vod Bojne Frankopan i vod Riječne ratne flotile Drava. Topničku potporu davalo je topništvo raspoređeno oko Osijeka. Grupom je zapovijedao Stipan Šašlin, a nakon njegova ranjavanja Branko Kovač.
• Rezultat: neprijatelj je odbačen duboko u Kopački rit i preko „Stare Drave“, prijavljeno je uništenje pet vozila i oklopnog transportera, a JNA se povukla iz Kopačeva prema Dardi i Vardarcu. Mostobran na lijevoj obali Drave time je proširen, a središte Osijeka izašlo je iz dometa pješačkog naoružanja.
• Riječ je o prvom napadnom uspjehu takva opsega koji su hrvatske snage postigle na istočnoslavonskom bojištu, ujedno i o prvom pothvatu izvedenom združenim postrojbama Operativne zone Osijek. Neprijatelj na tom pravcu poslije više nije pokretao napade.
• Ratni zapovjednik brigade Mile Vukičević to je sažeo riječima: „Mi smo jedina postrojba na osječkom bojištu koja je 1991. godine vratila dio okupiranog teritorija Baranje. Mi smo imali to zadovoljstvo gledati četnicima u leđa.“
• Šašlin je isticao istu misao: „Od samog formiranja pa nadalje nikada niti pedalj hrvatske zemlje više nije izgubljen niti se povuklo, dapače, samo smo oslobađali.“

6. Poslije brigade: preustroj i sljednice

• Krajem 1992. brigada je preustrojem prestala postojati. Iz njezina sastava ustrojena je 9. domobranska pukovnija Baranja, koja je tijekom i nakon „Oluje“ brojila između 1.300 i 2.500 ljudi.
• 1. travnja 1994. ustrojena je 82. gardijska bojna „Baranjski banovi“, koja je preustrojem 1. svibnja 1995. ušla u sastav 3. gardijske brigade „Kune“ kao njezina 4. bojna.
• Pojedine postrojbe brigade sudjelovale su, prema Šašlinovu svjedočenju, i u borbama u Posavini te na drugim ratištima diljem Hrvatske.
• Baranja je ostala okupirana do kraja rata. Na temelju Erdutskog sporazuma (potpisan 12. studenoga 1995.) hrvatsko je Podunavlje procesom mirne reintegracije vraćeno Republici Hrvatskoj 15. siječnja 1998.

7. Bilanca i priznanja

• Kroz brigadu je prošlo približno 3.500 pripadnika, uglavnom Baranjaca.
• Poginuli i ranjeni: dostupno gradivo navodi različite brojke — 47 poginulih i 158 ranjenih, 52 poginula te 53 poginula i 200 ranjenih. Na spomen-ploči otkrivenoj 2024. pročitana su imena 52 poginula pripadnika. (Vidi napomenu o izvorima na kraju.)
• Brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog za junaštvo svojih pripadnika, povodom 15. obljetnice Oružanih snaga Republike Hrvatske.

8. Zapovjedni ljudi i ustrojbene prethodnice

9. Sjećanje

• Udruga 135. baranjske brigade HV-a — pravni sljednik postrojbe, osnovana 19. ožujka 2024., predsjednik Josip Kamenar; u prvoj godini okupila je 201 člana.
• Spomen-ploča poginulim i umrlim pripadnicima brigade otkrivena je 26. kolovoza 2024. na Krunskoj utvrdi uz Kapelicu Kraljice mira, s osječke strane Drave — ondje gdje stoje obilježja svih postrojbi zaslužnih za obranu grada. Otkrili su je sin i unuk Rudolfa Banića, koji je među prvima poginuo u 1. bojni.
• U središtu Darde ulica nosi naziv Ulica 135. baranjske brigade.
• Obljetnice su obilježavane postrojavanjem u Belom Manastiru (25. obljetnica 2016., 30. obljetnica 2021.), u Topolju (33. obljetnica) te u Dražu (35. obljetnica ustroja bataljuna, 22. kolovoza 2026.).
• Oznake postrojbe uvrštene su i u MORH-ovu virtualnu izložbu „Znakovlje pobjednika“.

Ključne lokacije

Napomena o izvorima

Gradivo o brigadi nije u svemu usklađeno. Datum ustroja navodi se kao 30. listopada, 31. listopada i „početkom studenoga“ 1991. Broj poginulih navodi se kao 47, 52 i 53, a broj ranjenih kao 158 i 200. Za akciju Đavolja greda navode se datumi 16.–17. te 17.–18. prosinca 1991., uz podatak da je pokrenuta 16., a uspješno dovršena 18. prosinca; broj poginulih u njoj navodi se kao pet i kao osam. Ovdje su navedene sve poznate inačice umjesto odabira jedne bez uporišta.