7. gardijska brigada PUMA

1. Ustroj i podrijetlo (1992.)

• 23. prosinca 1992. — u vojarni „Ivan V. Drašković“ u Varaždinu ustrojena je 7. gardijska motorizirana brigada „Pume“, najmlađa gardijska brigada Hrvatske vojske.
• Nova je brigada izrasla iz 5. bojne 1. gardijske brigade „Tigrovi“ (1. A brigade ZNG-a). Ta je bojna prve zadaće preuzela polazeći iz nastavnog središta „Vinica“, a potom se borila od Hrvatske Kostajnice i zapadne Slavonije sve do južnog bojišta; upravo joj je to iskustvo dalo težinu da posluži kao temelj cijele nove postrojbe.
• Prvi zapovjednik: dotadašnji zapovjednik 5. bojne „Tigrova“, Ivan Korade.
• Zašto Varaždin: sjedište nije odabrano slučajno. Bilo je to priznanje gradu i njegovim ljudima za udio u Domovinskom ratu — odavde je stigao velik dio naoružanja zaplijenjenog u zauzetim vojarnama, ovdje je prošla izobrazba prvih časnika Hrvatske vojske, a iz grada je na bojišta krenuo niz redarstvenih i vojnih postrojbi.
• Sastav ljudstva: mladi ljudi iz cijele zemlje, s težištem na Hrvatskom zagorju, Međimurju, Podravini i Posavini. Jedni su došli iz pričuvnog sastava HV-a, drugi su od prvih ratnih dana bili dragovoljci u ostalim gardijskim brigadama, a znatan se broj tek tada prvi put javio u profesionalnu službu.

2. Odabir i izobrazba

• Postati „Puma“ nije bilo ni lako ni jednostavno: nakon ispunjenih formalnih uvjeta i provjere psihofizičke sposobnosti slijedila je jednomjesečna izobrazba uz rigoroznu selekciju — primani su samo najbolji. Tek nakon pozitivne procjene zapovjednika i instruktora slijedio je profesionalni ugovor na tri godine.
• Vježbalo se svakodnevno, u Varaždinu i na okolnim poligonima. Kroz to je morao proći svatko — i oni koji su iza sebe već imali mjesece ratovanja.
• Obuku su vodili časnici-instruktori iz redova prekaljenih gardista — ponajviše ljudi koji su put započeli u viničkim „zengama“. Ono što su naučili na bojištima, od zapadne Slavonije do juga, prenosili su naraštaju koji je tek pristizao.
• Zapovjednik Korade tu je zadaću sažeo ovako: „Stvoriti moramo samo homogenu, kvalitetnu, čvrstu sredinu koja je u svakom trenutku spremna stati u obranu domovine i obaviti uspješno sve joj postavljene zadaće.“

3. Prvi tereni

• Vrlo brzo nakon ustrojavanja „Pume“ odlaze na prvu crtu obrane u okolicu Karlovca — bez borbenog djelovanja.
• Slijedi odlazak u zadarsko zaleđe, gdje pod kišom granata drže postojeću crtu obrane i nanose protivniku osjetne gubitke — prva potvrda povezanosti i psihofizičke pripremljenosti postrojbe.

4. Livanjsko područje i Dinara (do svibnja 1995.)

• Do svibnja 1995. brigada se na livanjskom području i Dinari smjenjuje sa 4. gardijskom brigadom, dijeleći s njom borbene zadaće.
• Uz obrambena djelovanja značajno pomiče prve borbene crte, osvajajući važne strateške visove na Dinari — u operaciji „Skok-1“.
• U tom su razdoblju izvedene i operacije „Zima ’94“ te „Skok-2“.
• Zajedno sa 4. gardijskom brigadom oslobođena je zapadna Hercegovina.

5. „Ljeto ’95“ — Bosansko Grahovo

• Splitski sporazum otvorio je u srpnju 1995. vrata operaciji „Ljeto ’95“.
• Brigada je snažnim udarom probila protivničku obranu i ovladala Bosanskim Grahovom — time je presječena veza između Knina i Banje Luke.

6. „Oluja“ — Knin (4. – 5. kolovoza 1995.)

• 4. kolovoza 1995. — uz izuzetno visok bojni moral 7. gbr započinje napad.
• 5. kolovoza 1995. u 10:00 sati — brigada ovladava okolicom i gradom Kninom te postavlja zastavu Republike Hrvatske na Kninskoj tvrđavi.

7. „Maestral“ i „Južni potez“ (rujan – listopad 1995.)

• Rujan 1995. — brigada je nositelj operacije „Maestral“ na području Glamočkog polja, Mliništa i Drvara.
• Listopad 1995. — brigada je nositelj operacije „Južni potez“ na području Šipova i Mrkonjić Grada.
• U tim je djelovanjima brigada sudjelovala u oslobađanju Drvara, Jajca i Mrkonjić Grada te izbila na 7 km pred Banju Luku.
• Nakon posjedanja zadanih pozicija (Mala Manjača – selo Bočac) dostignute crte su utvrđene i predane postrojbama HVO-a.
• 17. listopada 1995. — nakon 840 dana boravka i borbe na terenima Zbornog područja Split, brigada se vraća u Varaždin i započinje mirnodopske zadaće u vojarni „Ivan V. Drašković“.

8. Bilanca ratnog puta

• 91 poginuli pripadnik i jedan nestali, koji se i danas vodi kao nestao; oko 500 ranjenih, ozlijeđenih ili oboljelih. (Jedan dio izvornoga gradiva navodi 97 poginulih — brojka nije usklađena.)
• 35 dana u napadnim djelovanjima; oslobođeno 748 četvornih kilometara teritorija.
• Kroz brigadu je od osnutka do ukidanja prošlo oko 4.100 djelatnih i oko 450 mobiliziranih pripadnika.
• Paralelno s borbama brigada nije prekidala rad na sebi: školovanje kadra, servisiranje i popravak tehnike te stalno popunjavanje ljudstvom i materijalno-tehničkim sredstvima držali su bojnu spremnost na visokoj razini.
• Ocjena Glavnog stožera: Pavao Miljavac, tadašnji načelnik Glavnog stožera HV-a, posvjedočio je da su mu Pume bile prvi izbor kad god je situacija postala osjetljiva — ispred postrojbi koje su u javnosti bile znatno prisutnije. To je, prema njegovim riječima, vrijedilo i unatoč njegovim osobnim neslaganjima sa zapovjednikom brigade Ivanom Koradeom, čovjekom eksplozivna karaktera.

9. Ustrojstvo brigade

Ustroj je više puta prilagođavan kako su se mijenjale formacije gardijskih brigada. U sastav su ulazili:

• Zapovjedništva brigade i Zapovjedne satnije
• 1., 2. i 3. pješačke bojne
• Oklopne bojne
• Bojne protuzračne obrane (bPZO)
• Protuoklopnog raketnog diviziona (PORD)
• Topničko-raketnog diviziona (TRD)
• Izvidničke, inženjerijske, logističke satnije i satnije veze
• Voda NBKO

10. Zapovjednici

Zapovjednik	Razdoblje
general bojnik Ivan Korade	23.12.1992. – 11.3.1996.
stožerni brigadir Željko Dvekar	11.3.1996. – 23.9.1999.
pukovnik Marijan Kretić	23.9.1999. – 8.10.1999.
pukovnik Branko Predragović	8.10.1999. – 4.10.2002.
pukovnik Marijan Kretić	4.10.2002. – 7.7.2003.

11. Ukinuće i nasljeđe

• Preustrojem Oružanih snaga RH i prema novoj vojno-teritorijalnoj podjeli odlučeno je da se fuzioniraju dvije gardijske brigade I. korpusa — 2. i 7. gardijska brigada — iz čega je slijedilo ukidanje 7. gbr.
• 7. srpnja 2003. — brigada je formalno ugašena svečanim postrojavanjem i predajom ratne zastave zapovjedniku novoustrojene 2. gardijske brigade. Preostali pripadnici većinom su ušli u 2. gardijsku brigadu, ostali su raspoređeni u druge postrojbe i vojne ustanove.
• 2008. — postrojbe 2. gardijske brigade proizašle iz ukinute 7. gbr inkorporirane su u novostvorenu Gardijsku oklopno-mehaniziranu brigadu Hrvatske kopnene vojske kao 2. mehanizirana bojna „Pume“.

12. Spomenici

• Na Dinari, ispod Velike Duvjakuše podno Rosića glavice, na nadmorskoj visini od 1.709 metara, nalazi se spomenik 32 poginula pripadnika „Puma“ i jednom nestalom suborcu. Spomen je na akciju koja je prethodila „Oluji“.
• 27. lipnja 2015. — istim je povodom otvorena planinarska kuća posvećena Pumama, koju su dobrovoljnim radom izgradili pripadnici HGSS-a i planinarske udruge Dinaridi. Zidana je katnica s bunarom i solarnim panelima, s pogledom na Perućko jezero.

Ključne lokacije

Mjesto	Značaj
Varaždin	Sjedište brigade — vojarna „Ivan V. Drašković“; ustroj 23.12.1992., povratak 17.10.1995., gašenje 7.7.2003.
Karlovac (okolica)	Prvi teren brigade — držanje crte obrane bez borbenog djelovanja
Zadarsko zaleđe	Prvo borbeno djelovanje; držanje crte pod stalnim granatiranjem
Dinara	„Skok-1“ / „Skok-2“ — osvajanje strateških visova; spomenik ispod Velike Duvjakuše (1.709 m)
Livanjsko područje	Izmjena sa 4. gbr u obrambenim i napadnim djelovanjima do svibnja 1995.
Bosansko Grahovo	„Ljeto ’95“ (srpanj 1995.) — razbijena neprijateljska obrana i zauzet grad
Knin	„Oluja“ — 5.8.1995. u 10:00 zastava RH na Kninskoj tvrđavi
Glamočko polje / Mliništa / Drvar	„Maestral“, rujan 1995. — brigada nositelj operacije
Šipovo / Mrkonjić Grad	„Južni potez“, listopad 1995. — brigada nositelj operacije
Mala Manjača – Bočac	Krajnje dostignute crte, predane postrojbama HVO-a