5. GARDIJSKA BRIGADA

5. gardijska brigada, nazvana „Sokolovi“ (povremeno i „Slavonski sokolovi“), ustrojena je 25. listopada 1992. u Vinkovcima kao hrvatska postrojba. Većim se dijelom sastojala od pripadnika istočnoslavonskih postrojbi, prvenstveno snaga 204. vukovarske brigade, 108. brodske brigade, 109. vinkovačke brigade, satnije iz Nove Gradiške, 122. đakovačke brigade, 123. požeške brigade, 132. našičke brigade, kao i pripadnika 3. gardijske brigade te drugih gardijskih postrojbi. Jedini zapovjednik brigade bio je Ivan Kapular. Mnogi njezini pripadnici sudjelovali su u obrani Vukovara, Osijeka i Vinkovaca te drugih gradova u istočnoj Slavoniji i prije formalnog ustrojavanja. Tijekom 1992. godine brigada je bila angažirana u Slavoniji i na Južnom bojištu, isprva slabo opremljena, a kasnije uz poboljšanu tehničku i logističku potporu. Početkom 1993. godine premještena je u zadarsko zaleđe kako bi preuzela obranu grada; ondje je bez većih pomaka crte bojišnice više puta odbila srpske napade te uništila ubačene neprijateljske izvidničko-diverzantske skupine. U tom je kontekstu sudjelovala u operaciji Maslenica. Krajem 1993. godine postrojba je ponovno premještena na Južno bojište, gdje se njezina operativna sposobnost potvrdila u različitim vremenskim i terenskim uvjetima. Sredinom studenoga 1994. godine brigada se vratila na bojišnicu, isprva s ojačanim pješačkim bojnom, a od prosinca 1994. u punom sastavu na Južnom bojištu. Dana 1. svibnja 1995. dio brigade s dvije pješačke bojne i dva tenkovska voda sudjelovao je u operaciji Bljesak za oslobađanje zapadne Slavonije te je unutar 30 sati oslobodio mjesta Gorice, Dubovac, Novi Varoš, Staru Gradišku, kao i savska mjesta poput Donjeg i Gornjeg Varoša, pri čemu su takozvanom „18. korpusu“ srpskih paravojnih snaga kontrolom ceste Okučani–Stara Gradiška naneseni veliki gubici u ljudstvu i tehnici; zaplijenjena je brojna oprema, streljivo i mine. Nakon toga brigada se odmah premjestila u istočnu Slavoniju radi obrane. Tijekom operacije Oluja 4. bojna brigade osiguravala je crtu u prostoru Nijemci–Komletinci od srpskog topničkog i minobacačkog djelovanja iz Šida i okolice. Ukupno je poginulo 77 pripadnika brigade, a oko 300 ih je ranjeno. Dana 28. veljače 2003. brigada je zajedno s „Kunama“ integrirana u novoosnovanu 3. gardijsku brigadu te nakon toga više nije postojala.