40. pukovnija veze Glavnog stožera HV - ZAGREB

Korijeni postrojbe sežu u lipanj 1991. godine, kada je pri Zapovjedništvu Zbora narodne garde (ZNG) osnovan Odjel veze pod vodstvom Josipa Hercega. Dana 6. kolovoza 1991. Ministarstvo obrane odobrilo je ustrojavanje Odreda veze ZZNG kao „A“ postrojbe s profesionalnim sastavom. Od 4. rujna 1991. postrojba je pod zapovjedništvom Marka Perčinića djelovala kao podređena postrojba Glavnog stožera HV-a sa sjedištem u Lašćinskoj cesti 32 u Zagrebu. Dana 12. listopada 1991. mobiliziran je pričuvni sastav, a postrojba je premještena u vojarnu „Taborec“ u Samoboru. Zadaće postrojbe obuhvaćale su organizaciju i održavanje operativnih veza za vođenje i zapovijedanje. U tu su se svrhu isprva koristila radioamaterska sredstva, a kasnije su, osvajanjem vojarni JNA u Lučkom, Velikoj Buni, Bjelovaru, Virovitici, Varaždinu i Samoboru, nabavljeni profesionalni vojni sustavi. Postrojba je bila odgovorna za održavanje i distribuciju komunikacijske opreme cijeloj Hrvatskoj vojsci. Uz to, provodila je obuku za časnike, dočasnike i kriptologe. U operativnom smislu postrojba je djelovala na brojnim bojištima, uključujući Posavinu, istočnu Slavoniju, Liku, Ogulin, zadarsko područje, srednju Dalmaciju i južno bojište. Dana 2. prosinca 1991. pripadnici Anđelko Tule i Tomislav Vužić poginuli su u zasjedi na putu prema relejnom čvorištu na Papuku. S 1. ožujkom 1994. uslijedilo je preustrojavanje Odreda veze u 40. pukovniju veze. U tom je obliku postrojba pružala potporu u operacijama Zima ’94, Skok 1, Bljesak, Oluja, Maestral i Južni potez. Također je 1994. godine sudjelovala u stožernim vježbama Krndija-94, Lonja-94, Posejdon ’94 i Bandira ’94. Do kraja rata u postrojbi je služilo oko 5000 osoba. Nakon odlaska Marka Perčinića u prosincu 1993. godine, zapovijedanje je preuzeo Mirko Marinković.