40. pukovnija veze Glavnog stožera HV

Postrojba je nastala iz Brigade veze i KZ, koja je pri povijesnom postrojavanju Zbora narodne garde u svibnju 1991. godine postrojena zajedno s gardijskim brigadama. Dana 6. kolovoza 1991. ministar obrane Luka Bebić odobrio je ustroj Odreda veze ZZNG-a, koji je proizašao iz te brigade. Prvi pripadnici, većinom dragovoljci, pristupili su tadašnjem Odjelu veze već u srpnju i kolovozu 1991.; sjedište je isprva bilo na Tuškancu u kompleksu Zapovjedništva ZNG-a, a operativno u Vili Zagorje. Od 4. rujna 1991. Odred veze preselio se na Lašćinsku cestu 32 u Zagrebu i kao podstožerna postrojba Glavnog stožera HV-a započeo sa sustavnim primanjem profesionalnog osoblja; do kraja rujna pristupilo je oko dvjesto dragovoljaca. Prvi zapovjednik bio je Marko Perčinić (4. rujna 1991. do 2. prosinca 1993.). Logistička komponenta bila je smještena u Svetoj Nedjelji kod Samobora. Oprema je isprva potjecala od radioamatera, a kasnije iz osvojenih vojarni JNA kao što su Lučko, Velika Buna, Bjelovar, Virovitica, Varaždin i posebice Samobor. Dana 12. listopada 1991. postrojba je zapovijedi generala Antona Tusa potpuno mobilizirana i premještena u vojarnu „Taborec“ u Samoboru, što se uzima kao datum osnutka. Zadaće su obuhvaćale izgradnju radiorelejnih i TT veza za operativne zone, taktičke grupe, operativne grupe i IZM Glavnog stožera, između ostalog za OG Posavina, OG Istočna Slavonija, OG Lika, OG Ogulin, Zadarsko područje, Srednju Dalmaciju i Južno bojište. Dana 2. prosinca 1991. Anđelko Tule i Tomislav Vužić poginuli su pri zadaći uspostave veze prema radiorelejnom čvorištu Papuk u četničkoj zasjedi. Od ožujka 1994. postrojba je pod zapovjednikom Mirkom Marinkovićem preustrojena u 40. pukovniju veze. Sudjelovala je u operacijama Zima ’94, Skok 1, Bljesak, Oluja, Maestral i Južni potez. Ukupno je kroz postrojbu prošlo oko 5000 branitelja.