4. gardijska brigada – SPLIT

4. gardijska brigada sa sjedištem u Splitu, kasnije poznata i pod nazivom „Pauci“, osnovana je 28. travnja 1991. godine, još prije nego što je Zbor narodne garde (ZNG) formalno organiziran kao oružana sila, neposredno nakon početka agresije na Republiku Hrvatsku. Jezgru postrojbe činila je skupina od 130 pripadnika specijalne policije koji su došli iz nastavnog središta PJP Kumrovec. Dana 30. svibnja 1991. stigli su u Split te su najprije bili smješteni u hotelu Split, a potom u hotelu Resnik. Većina ljudi potjecala je iz Livna, Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. U Resniku je ustrojena 1. bojna pod zapovjedništvom Gente Međugorca (zamjenik Ivan Zelić). Prva satnija nosila je naziv „Druga“ pod zapovjedništvom Ilka Pavlovića, druga se zvala „Prva“ pod zapovjedništvom Joška Macana; treća satnija pod zapovjedništvom Marija Udiljaka nastala je od kasnije pristiglih dragovoljaca iz Kaštela. Ostali pripadnici upućeni su u Imotski, Vrliku, Sinj, Metković i Dubrovnik kako bi ondje izgradili pojačanja, odnosno nove postrojbe. Prvi ratni zapovjednici i suosnivači bili su general Ivo Jelić i brigadir Mladen Bujas. Brigada je djelovala pod geslom „In hoc signo vinces“. Njezina prva borbena zadaća bila je u srpnju 1991. godine oslobađanje Kruševa. Uslijedile su obrambene i oslobodilačke operacije kod Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika i Vodica, kao i oslobađanje Dubrovnika i njegova zaleđa u sklopu akcija „Tigar“ i „Vlaštica“. Nakon toga postrojba je restrukturirana u gardijsku brigadu te je sudjelovala u operaciji Maslenica. Ostale operacije bile su „Zima '94.“, „Dinara“, „Livanjsko polje“, „Skok-1“ i „Skok-2“, „Ljeto '95.“, operacija Oluja, operacija Maestral te zaključno operacija Južni potez, tijekom koje je 9. listopada 1995. kod Podrašnice blizu Mrkonjić Grada poginuo general Andrija Matijaš Pauk, po kojem je brigada od tada nazvana „Pauci“. Brigada je obuhvaćala tri pješačke bojne, oklopno-mehaniziranu bojnu, izvidničku satniju, satniju veze, logističku satniju te samohodnu protuoklopnu raketnu bojnu; kao znak raspoznavanja služila je crvena beretka. Ukupno je kroz postrojbu prošlo oko 7000 gardista, 196 ih je poginulo, četvorica se vode kao nestali, a 1600 ih je ranjeno. Zapovjednici su bili general Ivo Jelić, general Mirko Šundov i general Damir Krstičević.