109. vinkovačka brigada Hrvatske vojske

109. vinkovačka brigada ustrojena je 28. svibnja 1991. godine kao jedna od prvih postrojbi Zbora narodne garde (ZNG) u Republici Hrvatskoj, isprva pod nazivom 10. „R” brigada ZNG pri Policijskoj upravi Vinkovci. Za zapovjednika je početkom svibnja 1991. godine određen Ivan Petrinović, dotadašnji zapovjednik Teritorijalne obrane općine Vinkovci. Brigada je u roku od 20 dana ustrojena iz popisa dragovoljaca i obuhvaćala je zapovjedništvo, odjel za vezu, izvidnički vod, zaštitni vod, tri bojne, samostalnu satniju, protuzrakoplovni vod, inženjerijski vod, ABK vod te logističke postrojbe. 1. i 2. bojna popunjene su ljudstvom iz općine Vinkovci, 3. bojna iz Županje; samostalna satnija u Nuštru činila je osnovu za kasniju 4. bojnu. Dana 28. svibnja 1991. godine brigada je brojala oko 1900 ljudi uz popunjenost ljudstvom od 90–95 %, ali samo 60 % naoružanja, isključivo pješačkim oružjem. Sredinom lipnja 1991. godine uslijedilo je preimenovanje u 109. „R” brigadu ZNG. Zapovjedne dužnosti obnašali su Ivan Grčić (načelnik stožera), Pavo Petričević (1. bojna), Vlado Pavičić (2. bojna), Antun Lešić (3. bojna) i Ivan Jurić (samostalna satnija); nakon Petrinovićeva prelaska u 3. „A” brigadu zapovijedanje je preuzeo Josip Matić, kasnije se Petrinović vratio, a nakon njega uslijedio je Josip Zvirotić. Brigada je branila vinkovačko područje od 505. motorizirane brigade, 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije, 252. oklopne brigade i 152. topničke brigade JNA. Dana 28. rujna 1991. godine pali su Jankovci, čime je izgubljena prometnica Šid–Vinkovci; u listopadu je došlo do teških borbi za Nuštar (3.–5. listopada), a 4. prosinca do odbijanja napada 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade kod Komletinaca. Brigada je narasla na preko 4000 ljudi sa šest bojni te je 15. studenoga 1992. godine prevedena u pričuvu. Zabilježila je 214 poginulih, 650 ranjenih i 12 nestalih, a primila je Plaketu grada Vinkovaca, Povelju Vukovarsko-srijemske županije i Red Nikole Šubića Zrinskog.