108. brigada Hrvatske vojske – Slavonski Brod 28.6.1991.

108. brigada Zbora narodne garde, kasnije Hrvatske vojske, ustrojena je 28. lipnja 1991. godine u selu Podcrkavlje kod Slavonskog Broda, i to po zapovijedi ministra obrane generala Martina Špegelja. Prvo ustrojavanje obuhvatilo je 1. bojnu; ostale bojne nastale su u Sibinju (2. bojna) te u općinskim središtima Nova Gradiška i Požega (3. i 4. bojna). Neuobičajeno za brigadu ZNG-a bilo je to što je 108. od početka bila strukturirana s četiri umjesto tri bojne, s predviđenom brojnošću od 2450 ljudi. Stupanj mobilizacije iznosio je 84,8 posto, pri čemu za 1046 dragovoljaca isprva nije bilo naoružanja. Prvi zapovjednik brigade bio je Pero Katalinić, a načelnik stožera Ferdo Kožul. U rujnu 1991. godine 3. i 4. bojna poslužile su kao temelj za ustrojavanje 121., odnosno 123. brigade Hrvatske vojske; kasnije je 108. brigada preuzela 36. samostalnu motoriziranu bojnu, koja je proizašla iz rasformirane 139. brigade. Brigada je 1991. i 1992. godine bila angažirana na području slavonske i bosanske Posavine, isprva na bojišnici kod Nove Gradiške (od ljeta 1991. do proljeća 1992.), a nakon toga na težem bosansko-posavskom bojištu. Dana 16. kolovoza 1991. došlo je do prvog neprijateljskog kontakta s pobunjeničkim snagama u selu Smrtići, a 17. kolovoza napala je i JNA pod vodstvom Ćeleketića iz smjera Bjelovara; istodobno su zrakoplovi iz Bosne napali Staru Gradišku i savski most. Dana 21. kolovoza 1991. brigada je u Slavonskom Brodu zaustavila vlak JNA i zaplijenila oko 50 brdskih topova, osamdesetak većih minobacača, nekoliko protuzrakoplovnih topova od 20 mm te protuoklopna sredstva. Dana 15. rujna 1991. uslijedila je akcija oslobađanja brodske vojarne, pri čemu je 108. brigada uzvratila vatru na položaje s druge strane Save, dok su 3. gardijska brigada i policija zauzele samu vojarnu; kao odmazda uslijedili su zračni napadi na položaje 108. brigade. U proljeće/ljeto 1992. godine brigada se borila u bosanskoj Posavini kod Orašja i Bosanskog Broda, čiji je pad u listopadu/studenom 1992. doveo do demobilizacije većeg dijela brigade. Ukupno je kroz brigadu prošlo oko 5000 ljudi; 161 pripadnik je poginuo, a 751 je ranjen. Postrojba je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog. Službena demobilizacija provedena je 22. listopada 1992. godine, a konačno je formalno rasformirana 22. listopada iste godine prema infookviru.