1. samostalna satnija Podsused "Uvijek vjerni"

1. samostalna satnija Podsused "Uvijek vjerni" osnovana je 9. rujna 1990. godine, nakon desetak dana priprema, kao prva naoružana, dragovoljačka i nadstranačka samostalna postrojba Republike Hrvatske izvan sustava Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Na početku je brojala 90 dragovoljaca. Prethodio joj je tajni sastanak 28. kolovoza 1990. u prostorijama zagrebačke općine Susedgrad, na kojem je dogovoreno organiziranje, postrojavanje, naoružavanje i obuka dragovoljačkih snaga za vojnu obranu područja Susedgrada. Povod je bila takozvana "balvan-revolucija" krajinskih Srba započeta 17. kolovoza 1990. i otvorena velikosrpska pobuna protiv hrvatske vlasti, nakon čega su civilne obrambene institucije Zagreba istoga dana odlučile o oružanom otporu protiv napada na Hrvatsku. Oznaka postrojbe, koja je kao zastava nastala još u siječnju 1991. godine, dizajnirao je Janko Jeličić u Hrvatskom povijesnom muzeju prema uzoru na staru hrvatsku ratnu zastavu; prikazuje štit s polovicom hrvatskog grba i uspravnim mačem s tri zvijezde (kao simbolima Dalmacije, sjeverne Hrvatske i Slavonije) te natpisom "UVIJEK VJERNI". Od 1. lipnja 1991. satnija je pridružena Diverzantskom vodu kasnije 101. brigade ZNG-a. Već od 27. lipnja 1991. postrojba je djelovala zajedno s 1. bojnom 101. brigade ZNG-a, 1. A brigadom ZNG-a iz Rakitja i snagama Policijske postaje Črnomerec na zapadnim prilazima Zagrebu. Satnija je bila angažirana i na bojišnici na Banovini do pada Petrinje 21. rujna 1991., nakon čega se stopila sa 101. brigadom ZNG-a. U rujnu 1991. sudjelovala je u deblokadi i preuzimanju vojarni na području Susedgrada, uključujući vojarnu "Prečko", garnizonsko strelište Vrapčanski potok, Vojno sabirno središte u Zagrebačkoj ulici i Vojni studentski dom Senjak. Od 28. rujna 1991. postrojba se borila na bojišnici u zapadnoj Slavoniji, krajem listopada kod Pokupskog, a od studenoga u istočnoj Slavoniji južno od Osijeka. Borbena djelovanja završila su 31. ožujka 1992. godine. Ukupno je satnija brojala 255 pripadnika, od kojih je jedan poginuo, a desetak ih je ranjeno.